Slapovi Krimml u Austriji
Kako bih vidjela najveće slapove u Austriji, morala sam se voziti šest sati od Rijeke do slapova Krimml u Austriji.
Pritom nisam bila usamljena: nas više od 40 zaljubljenika u prirodu sjelo je u rano jutro na Jelačićevom trgu u Rijeci u bus i prepustilo se u ruke odličnom vozaču kojem zaboravih ime, ali neće mi zamjeriti. Vožnja je bila zaista ugodna, većinu puta vozili smo se autocestom, a nakon silaska s autoceste prolazili smo kroz razna austrijska mjestašca.
Izlet busom bio je idealan za ovu priliku jer teško da bih odlučila sama voziti na jednodnevni izlet tolike udaljenosti, a i troškovi su ovako znatno manji. Dodatna je pogodnost ono razgledavanje kroz stakla autobusa dok vas drugi voze pa gledaš okućnice i prepuštaš se slikama: sve je tako uredno, sve se zeleni, polja kukuruza uz cestu, kuće na brdašcu, odmor za oči…
Impresivni slapovi – obavezna kabanica
Slapovi Krimml dio su Nacionalnog parka Hohe Tauern, smještena na zapadu Austrije u pokrajini Salzburg.
Kada se spoje sve tri kaskade, slapovi čine dužinu od 380 metara. Nalaze se na rijeci Krimmler Ache u blizini istoimenog sela Krimml. Austrijanac Ignaz von Kursinger izgradio je stazu dužine 7 kilometara koja vodi uz slapove i prvo kreće s niže nadmorske visine pa se polako uspinje sve više i više prateći slapove. Slapove godišnje posjeti više od 400 000 ljudi.
Kapljice vode, koje se raspršuju od stijene, povoljno utječu na dišne puteve i zbog toga imaju ljekovit učinak na naš organizam pa sam tako vidjela gospođu koja leži zamotana u alufoliju, čita knjigu i pritom se liječi, a što je i znanstveno dokazano. Mlaz vode stvara idealne uvjete za rast mahovine, lišajeva i paprati.
Ne moram ni reći da se većina nas htjela približiti što bliže ispod slapa pa su nas kapljice, koje se rasprskuju naokolo u sekundi, smočile od glave do pete, sinusi su se odčepili i ne bi to uopće bilo loše da vrijeme nije bilo kao da će kiša svake sekunde pa je i vani bilo hladnije.
Temperatura se spustila, ljudi su uglavnom nosili kabanice računajući na kišu, a onaj tko je htio blizu slapa, ionako je bilo poželjno da nosi kabanicu. Naravno da ju ja nisam imala, tipično, pa sam se ostatak dana sušila hodajući mokra uokolo. No malo vode nije smetalo, samo sam fotoaparat držala dalje od vode, dobro, ne baš svaki put…
Slapovi su zaista impresivni, šum koji proizvode, neopisiva snaga prirode, duga koja se rađa prilikom sunčeva osvjetljenja – sve je to poseban dar prirode svakom posjetitelju koji se tamo zatekne.
Prije zadnjeg slapa imali smo odmor kod restorana na brdu u sklopu kojeg se nalazila i trgovina sa suvenirnicom. Nakon što smo došli do zadnjeg slapa, kružno smo se vratili stazom , a idući kroz šumu, naišli smo na prave šumske borovnice. Neki su prvi put okusili pravu šumsku borovnicu, a bilo ih je u izobilju. Još smo jednom u podnožju stali kod prvog slapa gledajući ga s druge strane dok su mu ljudi prilazili s prednje. Bilo je zanimljivo promatrati kako ih mlaz vode moči, baš kao što je nas močio nekoliko sati prije.
