Slavonske ljepote: Slavonski Brod, Pleternica i planinarske rute
Moj prvi izlet u Slavoniju bio je planinarsko-turističkog karaktera. Prva tri dana puno se hodalo po slavonskim šumama okupanih kišom. Lišće je još uvijek bilo zeleno, blata je bilo na sve strane, a vrijeme nas nije mazilo.
Ipak smo prvoga dana posjetili drugi po visini najviši vrh Požeške gore Maksimov hrast (614 m), drugi dan pohodili smo na Psunj i to na najviši vrh Brezovo polje (984 m), a treći dan na Čardak (421 m) na Dilj gori. Sva tri vrha imaju sazidane piramide od cigli, a ni s jednog, zapravo, nema vidika na kakve smo inače navikli, no uvjerili smo se da Slavonija zaista nije tako ravna kako kažu.
Napravili smo fine ture slavonskim šumama, osjetili to meko slavonsko tlo, pratile su nas i kiša i magla, a prvi put u šumi sam vidjela i divlje svinje. U šumi, da.
Prošli smo Novu Gradišku i prenoćili u Rešetarima. Tu smo imali jednu ukusnu večeru zaslađenu pravom domaćom orahnjačom. Takvu je još samo nekoć moja baka pravila. Počelo je obećavajuće…
Samostan u Cerniku
Franjevački samostan u Cerniku
Sljedećeg smo dana prije hodanja posjetili barokni franjevački samostan u Cerniku, koji se nalazi blizu Nove Gradiške. Osnovno obrazovanje u spomenutom samostanu stekao je i Matija Antun Relković, hrvatski književnik.
Samostan je otvoren za posjetitelje te se može vidjeti važna povijesna građa, imaju stalni postav arheoloških ostataka s područja biblijskih zemalja kao i postav niz izdanja Biblije te vrijednu kulturno-povijesnu knjižnicu ne samo religijskog sadržaja nego i s drugih područja umjetnosti.
U Cerniku se održavaju i duhovne vježbe te imaju i turističku ponudu spavanja u samostanu za sve koji traže duhovni mir ili su samo putnik u prolasku. U blizini samostana i crkve sv. Petra u Cerniku je postavljen i križni put koji se vidi iz samostanskih soba.
U Garčinu blizu Slavonskog Broda prespavali smo dvije noći na ranču Ramarin u novim bungalovima tik uz umjetna jezerca. Tu se nalaze konji koji imaju prostrano polje i bio ih je gušt gledati kad su ih izveli na polje, a oni u galopu otrčaše kao da ih netko tjera.
Ranč ima sve uvijete da bude uspješan, vjerojatno je to već i sada. Imaju svoj restoran, hostel, bungalove, vinski podrum gdje smo kušali vino te domaće životinje i, najbitnije, imaju konje od čega je sve i krenulo.
Interpretacijski centar Terra Panonica u Pleternici
Nakon Dilj gore i vrha Čardak te izletišta na jezeru Ljeskove vode, posjetili smo Pleternicu i Slavonski Brod. U Pleternici smo se podijelili u dvije grupe kako ne bismo stvarali gužvu i dugo čekali jedni na druge pa je tako jedna grupa prvo posjetila moderni Interpretacijski centar Terra Panonica, a druga grupa sjela je na vlakić i provezla se od centra Pleternice poučnom stazom kroz vinograde sve do brda Starac gdje se nalazi velika drvena bačva i vidikovac s kojeg seže pogled do Pleternice i dalje.
Moram priznati da me sve skupa ugodno iznenadilo. A posjet centru Terra Panonica bio je posebno lijep. To je novouređeni centar u kojem virtualno možete šetati Panonskim morem i vratiti se „samo“ 24 milijuna godina u prošlost. Isprobala sam virtualne naočale te osjetila virtualnu i proširenu stvarnost i bila sam oduševljena, moram priznati da je sve to skupa jako lijepo uređeno, nešto sasvim novo, namijenjeno i za velike i za male. Plovila sam s kitovima, ribama, vidjela morskog psa i sve to u Slavoniji, naravno, virtualno.
Prekoputa centra nalazi se Trg bećarca u bojama slavonskih polja te ruralni, veseli murali koji su mi izmamili osmijeh na lice. Odjednom kao da sam začula: „Pijte braćo, ja ću iz bokala, za mene je svaka čaša mala!“
Trg bećarca
Tvrđava Brod
Nakon Pleternice, došlo je vrijeme i za Slavonski brod i tvrđavu Brod na rijeci Savi, spomenik nulte kategorije i jezgra Slavonskog Broda. Utvrda je zbilja velika, prošetali smo kroz nju uz pratnju ugodnog vodiča. Imali smo pravu sreću s vodičima u Slavoniji, ugodni, stručni i vidi se da vole to što rade. Vojna utvrda zapravo nije nikad bila u prilici pokazati svoju moć, ali izdanje je impresivno pa nije teško zamisliti.
Tvrđava je građena od 1715. godine radi pripreme za rat s Turcima i prošla je više faza gradnje od početne kvadratne tvrđave do zvjezdastog utvrđenja. U centru tvrđave nalazi se barokna tvrđavska crkva sv. Ane koja je obnovljena iz temelja. U tvrđavi je danas smještena gradska uprava, Klasična gimnazija, Osnovna glazbena škola, uređena Galerija Ružić, muzej tambure.
Posjetili smo repliku zatvora u tvrđavi. U njemu se nalaze sprave za mučenje, malo se ledila krv u žilama, nije lijepo ni za vidjeti, a bolje da ne razmišljam kako je nekoć bilo kad se batinjalo švercere duhana i soli. Putem smo sreli i mladence koji su se vraćali s fotografiranja i još jednu grupu posjetitelja. Usput smo prošetali kroz Slavonski Brod i središnji trg gdje se nalazi spomenik Ivani Brlić-Mažuranić koja je živjela u Slavonskom Brodu udavši se za Vatroslava Brlića. U blizini se nalaze i spomen-ploče po uzoru na holivudske filmske zvijezde, samo upućene našim sportašima Mariju Mandžukiću, Ivanu Rakitiću, Ivici Oliću, Veniju Losertu…
Budući da sam znala da je u Slavonskom Brodu i moj bratić ostavio trag, posjetila sam spomenik „Prekinuto djetinjstvo“ poginuloj djeci u Domovinskom ratu. Spomenik predstavlja slagalicu koja neće nikada biti do kraja ispunjena, a čiji su idejni autori Petar Dolić i Petra Tončić Lipovščak. S kišobranom u ruci produžili smo dalje, još jednom obišli središnji trg i prošli kraj kazališno-koncertne dvorane Ivane Brlić-Mažuranić – njezino je ime ovdje neizostavno.
Bio je to produženi društveni vikend u Slavoniji, puno se hodalo, jelo, pilo, družilo pa i plesalo. Što više čovjeku treba u današnje vrijeme? Samo nek’ je sve normalno…