Ušće Soče
Prošle godine bila sam u dolini Soče u Sloveniji, a ovu sam godinu započela jednim lijepim izletom na ušće Soče u Italiji.
Da bismo došli do samog ušća Soče u Jadransko more, prvo smo trebali obaviti ugodnu šetnju od nekih 5 kilometara kroz park prirode Foce dell´Isonzo do rta Punta Spigolo i utoka Soče u more. To je močvarno područje s više od 300 vrsta ptica koje se mogu promatrati iz sagrađenih drvenih muzeja, navodno se ponekad vide i dabrovi, no mi nismo bili te sreće pa ih nismo vidjeli.
Zato je pravo iznenađenje bilo vidjeti krdo bijelih konja, iako bez princa, ali to smo nekako preživjeli kao i njihovo međusobno udaranje kad im je netko dao jabuku i napravio kobnu grešku…
Na ušću Soče imali smo pauzu koju sam iskoristila za fotografiranje dva labuda koja su mi zaokupila pozornost. Vjerojatno nitko nije shvatio moju igru s njima, no htjela sam da se okrenu jedno prema drugome i naprave srce. I tako sam snimila stotinjak fotografija njih dvoje, ali ništa od srca. Eto, nigdje romantike.
Arheološka baština
Nakon povratka istom stazom kroz park, nastavili smo dalje autobusom i posjetili smo i obližnji gradić Aquileiu. To je gradić bogate povijesti, veliko arheološko nalazište što je jasno na prvi pogled jer se mogu vidjeti ograđeni iskopi. Posebno je fascinantna velika patrijarhalna bazilika u kojoj se nalazi podni mozaik, a uvrštena je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine skupa s arheološkim iskopinama.
Impresivan spomenik potiče na promišljanje
Nakon Akvileje posjetili smo spomen-dom Redipuglia. Taj je ratni spomenik najveći u Italiji i jedan od najvećih u čitavu svijetu, a podignut je za poginule Talijane u Prvom svjetskom ratu. Tamo se nalaze posmrtni ostaci 100 187 poginulih talijanskih vojnika te jedne jedine žene. Radi se o medicinskoj sestri volonterki koja je umrla dok je pomagala vojnicima oboljelima od španjolske gripe. Spomenik je zaista impresivan, do vrha vode brojne stepenice, a iznad svake platforme, a ima ih 22, stoji natpis Presente i popis svih poginulih abecednim redom. Identificirano je 39 857 ljudi, a na vrhu u masovnoj grobnici još je 60 350 nepoznatih vojnika. Na tom smo mjestu dočekali i zalazak sunca. Nisam baš svjesna jesmo li stigli razmisliti o mjestu na kojem se nalazimo, ali s tim zalaskom sunca bio je poseban završetak dana. Nahodali smo se, vidjeli puno toga lijepoga i sa sjetom smo mogli otići s tog mjesta zapitavši se jesmo li išta naučili iz povijesti…
