Putoholičari

Vikend u susjedstvu: Bakar

Ne znam je li svizac Phil ove godine ugledao svoju sjenu, ali za mene je ova zima gotova. Jednako sramežljivo kao što nam se ukazuje zimsko sunce, ja okončavam period letargije.

Kao i za svime ostalim, debelo kasnim za novogodišnjim rezolucijama i sličnim odlukama, ali ljepši su dani pred nama i vrijeme je za skitnju.

Vikend u susjedstvu

Skitnja – da ! Ali kuda? Draga moja čitateljice ili čitatelju ovih redaka, upravo će  odgovor na ovo pitanje možda biti motiv da članak pročitate do kraja.

Moje me je ranije iskustvo naučilo da je okolica puna zadivljujućih činjenica i detalja, a malo ljudi zna za njihovo postojanje. Grad Rijeku i detalje skrivene na javnim mjestima našeg grada obradio sam u knjizi Area 051 pa vjerujem da je ovo što slijedi logičan nastavak. Ujedno bih vas sve volio motivirati da i vi izađete i prošećete u nadi da ćemo se možda negdje sresti i podijeliti priče koje smo doznali.

Vrijeme je da se izađe iz kuće i krene u skitnju, ali bez da odlutamo predaleko. Moj cilj mora biti ostvariv svaki vikend pa samim tim ne smije biti pretjerano udaljen. Predlažem da mi se pridružite u novoj seriji članaka – „Vikend u susjedstvu“.  Svima bliska odredišta koja, siguran sam, čuvaju prekrasne priče koje bih volio otkriti zajedno sa svima vama.

Krenimo dakle na prvu šetnju u tek nekoliko kilometara udaljen Bakar.

Zašto Bakar?

Zašto Bakar? Zato što ga ne poznajete! I ne krivim vas, nisam ga poznavao ni ja.

Oni kojima je do sasvim lagane šetnje, mogu Bakar razgledati skitnjom uz obalu, a oni koji bi o Bakru htjeli znati nešto više, morat će se uspeti do kaštela starih Frankopana. Putem do kaštela provući ćete se starim uskim uličicama, a ja vam savjetujem da dobro otvorite oči jer su upravo te uličice prepune detalja skrivenih na javnim mjestima. Brojni obiteljski grbovi promatrat će vas s pročelja starih kuća. Nije ni čudo, ipak se radi o najvećem gradu u Hrvatskoj s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Sukladno popisu stanovništva iz 1787. godine Bakar broji 7.656 stanovnika i najnaseljeniji je grad u Hrvatskoj. Na drugom je mjestu Rijeka s 5.956, treći je Varaždin s 4.814 stanovnika, a tek četvrti Zagreb sa 2.815 osoba.

Činjenica da Bakar stoji na današnjoj poziciji od davnina potkrepljena je i poviješću njegova imena. Još u spisima antičkog geografa Ptolomeja spominje se Volcera što je samo latinizirani oblik još starijeg keltskog naziva Vel-Kier (kameni zaljev – prvi poznati naziv današnjeg Bakra). Samo ime Volcera najčešće se izgovara kao „Bolkera“, što se kroz godine mijenja u Bucar, Buccari, Buccarensis, Bakri, Bkri pa sve do današnjeg naziva Bakar koji se prvi put spominje 1288. godine u Vinodolskom zakoniku.

Oni koji se upute s bakarske obale prema kaštelu, gotovo će se sigurno zateći na trgu Vrata. Sa samog trga širi se predivan pogled na bakarsku uvalu, a pažljivijem oku neće promaći pet neobičnih kamenih posuda. „Stari“, kako su se zvale veće posude, odnosno „starići“ kako su se nazivale manje, bile su mjera za žito, sol i ulje kojima se u Bakru intenzivno trgovalo.

Turska kuća u Bakru

Usponom prema kaštelu možete proći pored Turske kuće te pored Rimske kuće. Zdanja su to o kojima se pričaju brojne priče uglavnom proizašle iz bogate mašte tadašnjih stanovnika. Ono šte nije proizašlo iz mašte jest činjenica da je Bakar bio opasan zidinama, a istočna su vrata probijena 1848. na inicijativu tadašnjeg bana Josipa Jelačića pa se i danas zovu Banska vrata. Odmah pored kaštela i Banskih vrata smještena je kuća u kojoj je s radom počela prva strukovna škola u Hrvatskoj – Pomorska škola Bakar. Nekoliko je puta mijenjala lokaciju djelovanja – u kući pored Kaštela, u samom Kaštelu, u današnjem hotelu Jadran te na sadašnjoj lokaciji. U Pomorskoj je školi kao profesor radio i svjetski poznat Andrija Mohorovičić čiji su prvi radovi bili vezani upravo uz Pomorsku akademiju (današnju Pomorsku školu). Njegova su djela i otkrića i danas temelj meteorologije. Godine 1887. u Bakru je osnovao meteorološku postaju, a 1889. godine konstruira stroj za određivanje gibanja oblaka – nefoskop.

Burna prošlost

Unutar zidina grada nalazi se manja crkva svetog Križa te veća crkva svetog Andrije. Crkva sv. Andrije izgrađena je nad kriptom. Značajno je oštećena u velikom potresu 1750. godine. Začudo, uspravni zvonik izgrađen 1710. godine, koji se nalazi ispred same crkve, nije oštećen u tom potresu.

Za razliku od današnjeg mirnog primorskog gradića, povijest Bakra više je nego burna. Turci su ga godinama bezuspješno pokušavali osvojiti. Mlečani ga pokušavaju staviti pod svoje tijekom više od 100 godina (u periodu od 1508. do 1616. godine). U novijoj je povijesti poznat detalj da je Gabriele D’Annunzio sa svojim ljudima izvršio napad torpedima na brodove usidrene u bakarskoj uvali. Poznata su imena bivala i zatočena u Bakru pa je tako u bakarskom kaštelu tijekom 17. stoljeća pritvoren Ali-paša Čengić, a 1927. godine u Bakru je u pritvoru 10 dana proveo Josip Broz.

Nažalost, kroz razgovor s ljudima i danas se provlači jedna čudna činjenica. Iako je s radom započela tek 1974. godine te bila aktivna samo dvadeset godina, ljudima je i dalje, kao najčešće obilježje grada Bakra, u sjećanju ostala koksara. Mnogi će se sjetiti 265 metara visokog dimnjaka izgrađenog tijekom 1976. i 1977. godine i srušenog 1994.

Malen ali vrlo zanimljiv gradić ima mnogo priča za ispričati ako si samo date malo truda.

Turistička zajednica grada Bakra izdala je vrlo zanimljivu brošuru naziva Zaigrani Bakar. U brošuri su pred „istraživače“ postavljene tri staze kroz Bakar. Svaka vas vodi svojom rutom i upoznaje s određenim činjenicama vezanim uz grad. Neka vam i ta iznimno zabavna brošura bude od pomoći u upoznavanju s Bakrom. Ako se za to odlučite, možda se i sretnemo tijekom jednog od vaših budućih vikenda u susjedstvu, a ako taj susret bude baš u Bakru, nazdraviti možemo čašom bakarske vodice koja svoje porijeklo vuče upravo s obronaka bakarske uvale.