Zeleni kostrenski kantunić: RADOVI U VELJAČI
Iskoristimo svaki lijepi dan za radove u našoj okućnici jer ne samo da ćemo našu okućnicu učiniti ljepšom nego ćemo sebi priuštiti korisnu tjelesnu aktivnost na svježem zraku.
Veljača je mjesec kada u Kostreni možemo puno toga napraviti u okućnici, ali moramo biti oprezni jer je od davnina poznato da se vremenske prilike znaju promijeniti pa bura često sa sobom donese vrlo niske temperature i vrlo je visoka mogućnost smrzavanja biljaka, zato valja pratiti vremensku prognozu jer orezivanjem, biljku možemo naprosto „usmrtiti“.
Grašak već niče
Ako nismo povrtnjak oplijevili i prekopali ujesen, sada je krajnje vrijeme da to učinimo. Nakon prekopavanja, bilo bi jako dobro ukopati stajski gnoj ili kompost u gredice, no pri tome moramo obavezno voditi računa što kanimo zasijati ili posaditi na pojedinoj gredici jer sve biljke ne trpe pognojeno tlo.
Srebrnac se priprema za Uskrs
U tjednu kad je Pepelnica možemo slobodno sijati lisnato povrće, salatu, radić, blitvu, ali s obzirom na to da je to ove godine 17. velječe , sijat ćemo u zaštićeno klijalište ili plastenik, a krajem veljače, odnosno dva dana prije punog mjeseca ( 23 – 25. 2.), možemo u kontejneriće (u klijalište) posijati povrće koje ima plodove iznad zemlje, a to su pomidori, tikve, krastavci.
Voćke i ostale biljke „traže“ orezivanje pa učinimo to prije nego što se „probude“, a isto važi i za prskanje. Ne zaboravimo obijeliti voćke jer će im to itekako dobro doći. Na taj način stablo štitimo od utjecaja sunca na koru stabla, ali i sprečavamo nametnike u potrazi za cvijetom i lišćem voćke. Doprinosi i estetici voćnjaka.
Krajem veljače ili početkom ožujka vrijeme je za prihranu voćaka i travnjaka mineralnim gnojivom NPK 15-15-15 jer je ono idealno za poticaj vegetacije.
Brinuti se o umejcima
Većina nas „domorodaca“ ima jako puno umejki pa bi bilo korisno uzeti pilu i sjekiru, prošetati do umejka i pročistiti stabla od suhih grana i bršljana. Suhe grane su idealan dom za nametnike koji će uzrokovati bolest, a bršljan guši stablo i ono se nakon nekog vremena osuši.
Visibabe i prave fijolice
Naši kostrenski umejki kriju najkvalitetnija drva: bijeli i crni grabar, jasen, šeštil i hrast , a naši su stari to jako cijenili pa su svake zime pazili da umejke pročiste i sačuvaju stabla od propadanja.
Sada većina umejki izgleda jadno jer su napušteni i zapušteni, a stabla u njima „umiru“, a mi, mi ih se sjetimo samo kao potencijalan izvor novaca ako ih prodamo. Da su se naši preci tako odnosili prema svojoj imovini i da nisu plaćali porez (plaćao se sve do 90-ih prošlog stoljeća), danas mi ne bismo imali što prodavati. Zamislimo se i razmislimo što ćemo mi ostaviti svojoj djeci…
No ipak, završit ću fotografijama procvale Kostrene jer naša Kostrena u svakom svojem kutku iznenađuje bogatstvom i raznolikošću biljnog svijeta koji nam daruje svoje cvjetove prkoseći zimi, kiši, buri… i našoj nebrizi.
