Putoholičari

Rijeka Soča – tirkizna ljepotica

Današnji nas put vodi u Most na Soči i Tolminska korita u Tolminu.

Prošlo je dosta vremena od posljednjeg izleta preko slovenske granice pa mi je gotovo nedostajalo ono njihovo granično morate svi van iz busa. Izgleda da se nije puno toga promijenilo zadnje dvije godine tako smo opet došli na slovensku granicu s dva busa izletnika iz Rijeke te su nam rekli da moramo svi izaći s dokumentima. Baš mi je to nedostajalo, malo protegnuti noge u rano jutro, ali veselim se novim izletima u Sloveniju.

Pozdravni govor jedne od vodičkinja u busu započeo je ovako: „Nadam se da ste napunili svoje baterije za mobitele, fotoaparate…“ I onda sam se sjetila! Stavila sam bateriju od fotoaparata na punjenje, a ujutro, onako nenaspavana, mislila sam da sam ju stavila u fotoaparat, ali nisam, sinulo mi je, nisam ju uzela. Otvorim poklopac na fotoaparatu, o nee, nema je. I tako nosim fotoaparat u torbi bez baterije, bravo ja! Osuđena sam na mobitel…

Most na Soči

Rijeka Soča je dugačka 137 kilometara i izvire u Sloveniji, u Trenti. Rijeka je prekrasne smaragdne boje i uz nju smo se vozili prolazeći mjesta Nova Gorica i Kanal ob Soči sve do Mosta na Soči. Usput smo vidjeli najduži kameni most na svijetu Solkanski most s 80-metarskim kamenim lukom. Ovuda prolazi Put mira, pješačka staza od Alpa do Jadranskog mora jer su se na ovom području događale strašne bitke u 1. svjetskom ratu, stoga ne čude brojni spomenici uz cestu koji čine muzej na otvorenom.

Prvi dio dana iskoristili smo za ugodnu šetnju od Mosta na Soči uz jezero i rijeku skroz do Tolmina. Šetnja je bila ugodna, lagana, duga 5 km; imali smo više odmora za uživanje uz rijeku Soču i ta tirkizna boja očaravala je svojim izgledom.

Neki su osjetili i svježinu rijeke kojoj nisu mogli odoljeti umočivši noge u nju. Malo je reći da je priroda očaravajuća. Nakon što smo došli do Tolmina, sjeli smo u bus koji nas je prevezao do parkirališta u Tolminskim koritima. Inače, Tolmin je  festivalski grad poznat po festivalu metalne glazbe Metaldays koji se tu održava krajem srpnja, kao i Punk Rock Holiday festival u kolovozu. Također je i poznata outdoor destinacija jer se održava i Soča Outdoor Festival. Nebo iznad Soče bilo je prekriveno brojnim paraglajderima, destinacija za sve oblike rekreacije, od rijeke do neba.

Tolminka

Tolminska korita najniži su i najjužniji dio Nacionalnog parka Triglav. Budući da je to najniža točka parka Triglav, ne treba čuditi vrućina u ovo doba godine, no mene je ipak malo iznenadila. Naravno, uz rijeku i debeli hlad to je skroz podnošljivo, ali gdjegod nije bilo hlada, osjetila se sparina u zraku tako da su neki opravdano šetali bez majica.

Grupna ulaznica za park koštala je 6 eura po osobi, parkiralište je 3 eura po satu. Tu se nalaze ušća Tolminke koja je pritoka Soče i Zadlaščice i temperatura vode ne se diže iznad 9 ℃. U Tolminki se nalazi i termalni izvor do kojeg vodi osigurani put uz rijeku i nakon izvora se vraćamo istim putem natrag prema Medvjeđoj glavi, stijeni koja se odlomila i zapela između dviju stijena, a oblikom podsjeća na medvjeđu glavu pa otuda i naziv.

Za proći kružnu stazu potrebno je kojih sat i pol vremena. Na jednom dijelu staza je strmija, pogotovo kad se krene uz stube koje vode do Medvjeđe glave i nakon toga do Zadlaške (Danteove) jame pa zbilja kao da idemo na put za pakao. Nakratko zaboravljamo kakva nas lijepa priroda okružuje i samo slušamo otkucaje srca penjući se uz te stepenice. Stoga ne čudi da je Dante Alighieri na ovom mjestu dobio inspiraciju za nekoliko stihova za svoju Božanstvenu komediju.

Nažalost, jama je zatvorena pa se sva nagrada nakon penjanja svela na malu pukotinu u stijeni sa željeznom ogradom i pogled u duboki mrak. No, nazad smo se spustili cestom i prošli Vražji (Hudičev) most s kojeg se pruža prekrasan pogled na Tolminska korita. Ispred ulaza u Tolminska korita nalazi se restoran u kojem smo imali okrepu koja nam je dobro došla nakon ugodne šetnje i upijanja sunca. Cijene su pristupačne, no kako nas je bilo 80 i svi smo sjeli na isto i jedino mjesto, nažalost, ostala sam bez štrudle od jabuka. Drugi put znat ću kad treba ubrzati korak, no nije mi se žurilo izaći iz kanjona jer je priroda prekrasna, boja rijeke, zelenilo uokolo i pogled na slovenske planine savršen.

Bio je to dan za uživanje i punjenje baterija iako su se neke doma i prepunile, što ću si još neko vrijeme predbacivati…