Beli – iz gojzerica u japanke
Beli se nalazi na brežuljku iznad mora, na sjevernom dijelu otoka Cresa, a katamaranom se iz Rijeke stiže za manje od sat i pol.
Spoj šume i mora usred ljeta imamo i u Kostreni: lako se može zaputiti putem Soplja sve do Solina i spustiti do Žurkova na kupanje. Međutim, kako sam obavila tu dionicu još proljetos, nekako je gušt ići dalje, ali ne predaleko, preko puta, rekli bismo. Potreban je samo jedan mali katamaran, dovoljno velik ruksak u koji stanu ili gojzerice ili japanke, a jedno od toga vam je na nogama i eto nas za manje od sat i pol na otoku Cresu – odredište je malo mjesto Beli.
Krenuli smo poprilično rano, u 6:30, sunce je taman izlazilo nad Rijekom, Kostrena je bila u nekoj sumaglici, more mirno, jutarnju su tišinu ometali samo galebovi. Bit će to još jedan lijep ljetni dan: započeo bonacom, završio južinom na povratku i pokojom kapljicom kiše. Cijena katamarana za grupu iznosila je ukupno 120 kn po osobi.
Beli se nalazi na brežuljku iznad mora, na sjevernom dijelu otoka Cresa. Pogled na Beli čak je malo ljepši s otoka nego s mora jer se ne vidi baš skroz odozdo, ali odozgo puca predivan pogled na Beli, a u pozadini more, Krk, Kostrena, Rijeka.
Razgranate krošnje za ugodnu šetnju
Beli je poznat po bjeloglavim supovima jer se tamo nalazi Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove. U cijelom danu vidjela sam tek jednog bjeloglavog supa što ne čudi jer smo hodali kroz gustu, visoku šumu Tramuntana koja obiluje visokim hrastovima što me ugodno iznenadilo.
S obzirom na to da je bilo vruće, visoka stabla hrasta i njegove grane godile su kako bismo bili što manje na suncu. Usput smo posjetili ulaz špilje Čampari, dubine 100 m u kojoj su pronađeni kosturi špiljskih medvjeda stari tisuće godina. Unutra nismo zavirili, ali vjerovat ću svemu pročitanom – neke stvari ostavljamo stručnjacima jer mi smo tek mali promatrači vremena i prostora.
Šetnja je trajala manje od tri sata tako da nam je ostalo dovoljno vremena za obići Beli, otići na ručak u lokalni restoran koji se nalazi tik do Centra za bjeloglave supove i sići na kupanje.
Iz šume i gojzerica u japanke i more
Beli ima manje od 50-ak stalnih stanovnika prema posljednjem popisu stanovništva, ali ljeti se osjeti neki blagi šušur u mjestu makar je većina turista dolje na plaži, u kampu.
Na nekoliko mjesta vidjeli smo zgodan natpis „Beli ima ce celi svit nima“ kao i natpis na kamenu povjesničara, profesora i pjesnika Andra Vida Mihičića: „Putniče, nek ti mudrost osvjetljava puteve, a srce ljepotom povede do istine.“
Ispred kampa nalazi se jedna neobična trgovina, mala, podsjeća na neka prošla vremena. Kamp je poprilično popunjen i djeluje robinzonski, uz neprestan pjev ptica čiji zvuk je nemoguće ne čuti. Iznad plaže nalazi se zipline koji me zabavljao dok sam sjedila na plaži i gledala ljude kako se spuštaju i usput ostaju bez japanki, šlapa i papuča na nogama. Također imaju ronilački centar i to je to. Nekoliko sadržaja na tako malom mjestu – pa skoro pa dovoljno.
Brzo smo uletjeli iz gojzerica u japanke. Bila je to kombinacija na koju nisam ni sama naučena, ali godi nogama. Na plažu je dopirala muzika iz lokalnog kafića, tancalo se i pjevalo domaće pjesme, vlada neka lijepa vibra tu, samo je malo teže dočekati red za kavu.
Bio je to još jedan dan proveden u ugodnom društvu: kratko, slatko, ali dovoljno blizu da se još koji put vratimo. Svakako je lijepo otići malo prijeko, vidjeti nešto novo, osjetiti malo energiju otoka. „Beli ima ce celi svit nima.“
