“Gacka, bistra vodo ledena”

Petak poslijepodne iza 15h krenula sam iz Crikvenice južnije Jadranskom magistralom pa preko Senja i Vratnika u Liku. Na magistrali gužva, svakojakih registracijskih oznaka, što domaćih, što stranih, sezona se pravo zahuktala. U Senju ljudi iskaču na magistralu, slobodnog parkinga uz cestu nema, ljeto je…

Kad se putovi oslobode od turista

Dok vozim preko Vratnika u smjeru Like, nema gotovo pa nikoga, ali odozgo se kolona već uhvatila, svi putuju u smjeru mora. A kad prođem Žutu Lokvu, cesta kao da postoji samo za mene, pravci nepregledni, polja pokošena, šuma se zazelenila, gotovo pa nikoga na cesti izuzev one policijske kamere u Brlogu: kilometarski pravac, a ograničenje 50 – škola je u blizini pa je ograničenje razumljivo…

Radišni mještani Švice

Približavam se Otočcu i kod benzinske pumpe i izlaza s autoputa skrećem desno za mjesto Švica. Uvijek me to mjesto asociralo na Švicarsku i kad nisam znala da Švica postoji, mislila sam slušajući radio – evo njih zovu iz Švice tj. Švicarske. Čovjek se zapita što ima u Švici??? Pa, zapravo, ne puno toga: tek mir i tišina.

Vrućine ne smetaju vrijednim poljodjelcima

No na samom ulazu u Švicu zastajem, pogledam na sat, točno je 16:30, sunce nemilo prži, a tamo neki vrijedni ljudi usred polja rade s traktorom, jedan vozi, jedan ili jedna na traktoru, treći ih prati kao da vrućina ne postoji, kao da zemlja ne „gori“; gledam i razmišljam – kako izdrže? Podnose li oni vrućinu bolje od mene kad mogu biti na ovakvom suncu i ne samo biti nego i marljivo raditi? Gledam i čudim se, divim se pa s tim osjećajima nastavljam dalje, svojim putom… Ubrzo stižem do Švičkog jezera gdje me jednom davno oduševila kućica pa sam svratila vidjeti je li još uvijek tu. I zaista jest, no ne vidim put do nje, a i vruće je pa kratko poslikam i produžim dalje.

Na ulazu u Otočac kod Lidla skrećem odmah desno prema selu Prozor. Dugo vremena nisam bila tu, idilično seoce kroz koje prolazi rijeka Gacka zavrijedilo je još jedno skretanje s puta.

Za ljude koji ne vole gužve

U Prozoru također vlada mir, ljudi kao da nema, a usred mjesta teče Gacka. Ljetnikovac uz nju zjapi prazan, neka djevojčica lagano pedalira na biciklu. Ma da mi je samo jedna ležaljka u hladovini, zaspala bih baš tu! Zamišljam godišnji odmor, možda baš u ovom mjestu, mirnom, bez buke, spokojnom.

Ma da mi je samo znati kamo su svi oni ljudi krenuli na more, more je i ovdje samo u drugom obliku, ovdje ga zovu voda, južnije to je more. A onda si mislim: ma, samo neka oni idu južnije, Gacka je za one koji ne vole gužvu, a ja sam ta. Putem vidim stare obnovljene kuće ili su to možda nove, samo izgledaju kao da su stare, no svakako se uklapaju u tu prirodu koja ih okružuje.

Vozim dalje i stižem do Čovića kroz koje također prolazi Gacka, također malo skrenem s puta do jednog od tri mosta ispod kojih prolazi Gacka na tom području. Tamo, uz samu rijeku, ovčice pasu travu, barem malo što je od nje ostalo jer vrijedni ljudi dobro su već pokosili polja baš kao što se vidjelo već na samom ulazu u Švicu. Mjesto je ravnica pa je idealno za vožnju biciklom, a zamišljam kako bi bilo dobro i veslanje Gackom, ali nisam dosad to još iskusila.

Nastavljam put i preko Ličkog Lešća odlučim posjetiti Tonković vrilo i Majerovo vrilo. Turista nema, tek nekoliko ljudi srećem na Majerovu vrilu, a nije za čuditi se jer sunce još uvijek prži, ljudi su se smjestili u lokalnu pizzeriju koja jako dobro kotira na Trip advisoru, a ovčice na tom mjestu već je uhvatila popodnevna fjaka. Prije nego i mene skroz uhvati, produžim dalje, polako doma, još malo…